Latinski jezik
Latinski jezik lingua Latina | |
| Države govorenja: |
Vatikan |
| Regije govorenja: |
Apeninski poluotok, Europa |
| Broj govornika: | nepoznat, pretvorio se u razne romanske jezike do 9. stoljeća |
| Rang: | - |
| Razredba: | indoeuropski italski |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | la |
| ISO 639-2: | lat |
| ISO 639-3: | LTN |
| Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima | Popis jezika | |
Latinski jezik (ISO 639-3: lat) jest izumrli jezik koji pripada skupini italskih jezika i predak svih današnjih romanskih jezika. Službeni je jezik Katoličke Crkve.
Izvorno se latinskim govorilo u pokrajini Laciju po kojemu je i dobio svoje ime. Središte pokrajine bio je Rim.
U 1. st. pr. Kr. starolatinski jezik podijelio se na dvije inačice. Prva je varijanta vulgarni latinski, koji je bio kolokvijalni jezik stanovništva, korišten u svakodnevnomu životu. Upravo je ta varijanta predak romanskih jezika. Naspram tome, književni latinski je inačica koju je stvorila učena elita za književne svrhe. Premda je sve do 19. stoljeća književni latinski bio službeni jezik u nekim europskim zemljama, s vremenom je potpuno nestao iz javnog govora, što znači kako nema izvornih govornika. No, zahvaljujući dugoj tradiciji antičke rimske književnosti, danas se smatra važnim svjetskim jezikom. Latinski jezik koristi se od srednjega vijeka i danas u Katoličkoj Crkvi, svim granama suvremene znanosti, kulturi i književnosti.
Latinski je jezik najdublje od svih svjetskih jezika utjecao na druge jezike, čak više i od starogrčkoga, koji u Europi poslije antike, osobito u Zapadnoj Europi, nije ni po intenzitetu, ni po trajanju imao takav izravan utjecaj.
Razvoj[uredi | uredi kôd]
Kako se od 2. stoljeća rimska vlast počela širiti po čitavom Sredozemlju, tako je i latinski jezik izlazio iz okvira drevne Italije i prerastao u svjetski jezik. U razvoju latinskoga jezika odsudnu su ulogu odigrali prvi rimski književnici, koji su svoj jezik ratara i vojnika postupno, po ugledu na starogrčki jezik, usavršavali i osposobljavali kako bi s lakoćom i logično iskazivao i najsloženiju književnu, pjesničku ili filozofsku misao. Najstariji natpisi na latinskom jeziku potječu iz 6. stoljeća. Prvi spomenik književnoga latinskog jezika predstavljaju Zakoni dvanaest tablica iz 5. stoljeća, a posljednji je Justinijanov Kodeks rimskog građanskog prava iz 6. stoljeća.
Na hrvatskomu području[uredi | uredi kôd]
Latinski jezik je u mnogočemu odredio kulturološki smjer hrvatske povijesti. Latinskim jezikom napisani su gotovo svi hrvatski povijesni državno-pravni dokumenti, listine i spomenici na kojima se temelji neprekinuta državnost Hrvatske od 9. stoljeća do danas. Latinskim jezikom Hrvati su se često uspješno suprotstavljali dugotrajnim nasrtajima germanizacije i mađarizacije. Latinski je bio službeni jezik Hrvatskoga sabora.
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
- gramatika latinskog jezika
- pravopis latinskog jezika
- Priscijan Cezarejski u ranom srednjem vijeku (500.g.) napisao je udžbenik iz latinskog jezika, koji je bio standard kroz srednji vijek.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Ethnologue (14th)
- Ethnologue (15th)
- Ethnologue (16th)
- la.wikipedia.org - Wikipedija na latinskom jeziku
Nedovršeni članak Latinski jezik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.