Eros

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Eros (grč. Ἔρως, Erôs = požuda) u grčkoj mitologiji bog je ljubavi, strasti i seksualne požude i sama ljubav. Neki smatraju da je sin Afrodite i Aresa ili Hefesta, a neki da je utjelovljenje životvorne snage koja se rodila iz prvobitnog Haosa. Njegov pandan u rimskoj mitologiji je Kupidon.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Erosa su prikazivali kao mladog i krilatog dječaka sa spremnim lukom i strijelama koje bi odaslao u srca smrtnika ili bogova. Dvije vrste njegovih strijela su: zlatne s golubovim perjem koje su uzrokovale samo ljubav i sive strijele sa sovinim perjem koje su uzrokovale neodređenost.

Pjesnikinja Sapfa opisivala ga je kao gorkog i okrutnog prema svojim žrtvama, ali istovremeno zavodljivog i prelijepog.

U Rimu su ga također zvali požudom, Kupidon (lat. Cupido = požuda). Rimljani su ga uzeli kao simbol života poslije smrti te je njegov lik oslikavao brojne sarkofage. Grci su ga prikazivali kao najljepšeg i najviše voljenog te su njegovi kipovi bili najviše u dvoranama.

Nekoć je Eros bio nazivan i Erotes (množina grč. riječi eros) što je opisivalo sve radnje koje su sadržavale ljubav i požudu, heteroseksualnost i homoseksualnost. Nazivali su ga i Eleutherios = osloboditelj.

Kult[uredi | uredi izvor]

Bez obzira na to što je jedan od najstarijih bogova, njegov kult se počinje kasnije slaviti u samoj Grčkoj. U Tespiji je osnovan drevni plodni kult, a u Atini je s Afroditom imao zajednički kult. U njoj je četvrti dan svakog mjeseca bio posvećen Erosu.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Rođenje[uredi | uredi izvor]

Za Erosa se vjeruje da je među prvima izašao iz Haosa te da je jedan od primordijalnih bogova. Rečeno je da je odgovoran za spajanje Urana i Geje (Neba i Zemlje). U legendama iz Eleuzine nazvan je protagonus, prvorođenac. Prema Aristofanovom djelu Ptice rođen je od Ereba i Nikte (Tame i Noći). U kasnijim mitološkim pričama on je Afroditino i Aresovo dijete. Heziod u Teogoniji donosi da je Afroditin pomoćnik, ali ne i njen sin. Postoje i verzije da je Zefirov i Iridin sin.

Život[uredi | uredi izvor]

U okviru prve verzije porijekla u kojoj je sin Aresa i Afrodite, postoji mit da ga je Zeus odlučio ubiti čim se rodio, ali ga je Afrodita sakrila u duboku šumu gdje Zeus nije mogao vidjeti i povjerila ga divljim lavicama. Kad je odrastao, vratio se na Olimp i bogovi su mu poželjeli dobrodošlicu. Erosov je brat Anteros ili Protuljubav.

Eros i Psiha[uredi | uredi izvor]

Afrodita je bila ljubomorna zbog ljepote jedne smrtnice Psihe te je rekla Erosu da je pogodi u srce da se zaljubi u najružnijeg čovjeka na svijetu.

Eros je prihvatio majčinu naredbu, ali kad je došao do Psihe, odmah se u nju zaljubio.

Svake noći ju je posjećivao, ali joj je svaki put rekao da ugasi svjetiljku da ga ne bi vidjela. Ona se zaljubila u njega ne znajući ko je. Jedne noći odlučila je doznati te je upalila svjetiljku, a kapljica vrućeg ulja iz nje pala je na Erosa koji se probudio. On je poletio i neuspješno pokušavao pronaći ljubavnika za nju.

Na posljetku ih je Zeus prihvatio i dao im dopuštenje da se vjenčaju te je Psihu uzvisio u božanstvo.

Eros u psihoanalizi[uredi | uredi izvor]

Eros je po Freudu instikt života, antipod Tanatosu. Insistira na distinkciji erotizma i Erosa. Erotizam je uži pojam i podrazumijeva spolno uzbuđenje i usmjerenost ka seksualnosti. Sa druge strane, Eros je princip života i stvaralaštva uopće, a reprodukcija je tu shvaćena kao vrhunski čin stvaralaštva.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]