Srednja Evropa

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Srednja Evropa
Prijedlog njemačke komisije za imenovanje geografskih imena za obuhvatanje pojma Centralne Evrope

Srednja Evropa je evropska regija slabo definiranih granica, između Zapadne, Istočne, Južne i Jugoistočne Evrope. Nakon propasti komunizma koji je Evropu dijelio na Istočnu i Zapadnu, region je ponovno dobio na značaju kao jedinstven kulturno-civilizacijski prostor, te jedinstven politički i privredni centar evropskog kontinenta. U političkom pogledu Srednju Evropu čine sljedeće države:

Geografija[uredi | uredi izvor]

Historijske zemlje i regije u Srednjoj Evropi

Geografske granice Srednje Evrope nisu jasno određene i većinom prate državne granice zemalja koje je čine. Na zapadu prirodnu granicu čini rijeka Rajna, sa juga regija je ograničena Alpama, manjim djelom Jadranskim morem i obodom Panonske nizije, koji je ograničen dolinom rijeke Save i Dunava do Đerdapa, potom na istoku granicu čine Karpati i istočna poljska granica.

Reljef[uredi | uredi izvor]

U pogledu reljefa razlikuje se pet jedinstvenih cjelina:

  1. Pribaltička ili poljsko-njemačka nizina, koja se proteže od tzv. Evropskog sredgorja do Baltičkog i Sjevernog mora. U sjevernom dijelu vidljivi su tragovi u ostacima morenskih nanosa, ledenjačkih jezera i močvara. U južnom dijelu na reljef su snažno utjecali rijeke i vjetrovi. Rijeke su nataložile riječne nanose, a vjetar je nanijeo fini pijesak prapor i les koji je uzrokovao nastajanje plodnog tla.
  2. Evropsko sredgorje je staro gorja koje čine Njemačko i Češko sredogorje protežu se od Rajne na zapadu do južne Poljske na istoku, ispresjecani brojnim kotlinama i dolinama manjih rijeka;
  3. Alpe koje predstavljaju oštru granicu sa Južnom Evropom;
  4. Panonska nizija, koju je oblikovala rijeka Dunav i njene pritoke;

Hidrografija[uredi | uredi izvor]

Vode Srednje Evrope pripadaju trima slivnim područjima i to sjevernomorskom, baltičkom i crnomorskom. Svi vodotoci orjentisani prema jugu i jugoistoku pripadaju crnomorskom slivu, koga čini Dunav sa pritokama Rab, Sava, Drava, Tisa (rijeka), češka Morava itd. Najznačajniji vodotoci koji pripadaju baltičkom slivu su Odra i Visla, a sjevernomorskom Laba, Weser i Rajna. Od jezera najveće je Blatno jezero u Mađarskoj, te alpska jezera Bodensko jezero i Ženevsko jezero. Velike rijeke omogućile su razvoj riječnog sobračaja, posebno na Dunavu, Rajni i Labi. Vodostaj zavisi od padavina i otapanja snijega pa je najviši u proljeće. Rijeka Rajna ima ujednačen vodostaj što je važno za plovidbu te je ona najprometnija evropska rijeka. Najprometniji kanali su Rajna-Majna-Dunav i Kielski kanal. Pristup svjetskim morima mogućio je i razvoj pomorskog saobraćaja i velikih luka kao što su Bremen, Hamburg i Rostock u Njemačkoj, Gdanjsk u Poljskoj, te Koper u Sloveniji.

Saobraćaj i komunikacije[uredi | uredi izvor]

Na sjeveru prohodnost omogućuje nizak reljef, ispresijecan plovnim kanalima i rijekama te gusta prometna željeznička i cestovna mreža. U središnjem dijelu to su doline rijeka, a u planinskom prostoru to su tuneli i prevoji. Glavni putni pravci su:

  1. pravac sjeverni dio Srednje Evrope - Istočna Evropa (Berlin - Moskva)
  2. zapadni dio Srednje Evrope - Zapadna Evropa (Berlin - Brisel)
  3. južni dio Srednje Evrope - Istočna Evropa u dva pravca prema sjevernom i srednjem Jadranu

Klima[uredi | uredi izvor]

Klima Srednje Evrope nije toliko raznovrsna kao u drugim predjelima i u najvećem djelu preovladava umjereno kontinentalna klima. Kontinentalnost je izraženija na istoku gdje je manja količina padavina. Na sjeverozapadu Pribaltičke nizije je jak uticaj Atlantika, te preovladava blaga okeanska klima pa su zime toplije a količina padavina je veća. Uticaj Sredozemlja ograničen je na usko područje Slovenije zbog uticaja Alpa. Povećanjem nadmorske visine opada temperatura pa je klima na planinama oštro kontinentalna i planinska. Prosječna količina padavina se kreće od 750 – 100 mm na krajnjem zapadu, do 2000 mm na Alpama, a prema istoku količina padavina opada od 750 – 500 mm. Najniža temperatura je izmjerena u Innsbrucku - 31 °C, a najviša u Poznanu u Poljskoj + 39,4 °C. Prosječna januarska temperatura je - 4 °C, a julska + 20 °C.

Vegetacija[uredi | uredi izvor]

Florističke regije Evrope

Područje Srednje Evrope zbog svog položaja, klime i reljefa ima uglavnom jednolične pojaseve vegetacija. Najzastupljenije su listopadne bjelogorične šume, i to uglavnom hrastove i bukove šume. U Poljskoj su očuvani oblici listopadne šume kakva je nekad pokrivala Srednju Evropu, u Nacionalnom parku Pušća Bialowizca (Bjelovaška prašuma). Sa rastom nadmorske visine u gorjima, listopadne šume polahko zamjenjuju četinarske šume, a u predjelima iznad 2000 metara razvija se planinska vegetacija. U Panonskoj niziji ponegdje listopadne šume prelaze u visoke stepe. Šume su danas uglavnom iskrčene, i kao stepe pretvorene u plodno tlo.

Privreda i resursi[uredi | uredi izvor]

Srednja Evropa je bogata brojnim resursima. Naime, Evropsko sredgorje je vrlo bogato ugljom i željeznom rudom, zatim boksitom, olovom, zlatom, kalijem, bakrom, magnezijem, manganom, živom, sumporom, fosfatiima, piritom, srebrom, uranijem i cinkom. Pored ovih ruda ima i dosta nalazišta jantara, grafita, treseta, kaolina i sedre. Rude su vrlo rano omogućile industrijalizaciju cijeleg regije, tako da se razvila crna i obojena metalurgija, hemijska industrija, mašinogradnja i mašinska industrija, električna industrija, precizna i optička industrija, elektronska industrija, automobilska industrija, brodogradnja i avioindustrija. Od lahke industrije razvijene su skoro sve grane privrede. U zemljama sa komunističkim režimom bili su izgrađeni mnogobrojni industrijski kompleksi, koji su procesom privatizacije i tranzicije uglavnom restruktuirani i prilagođeni uslovima tržišne ekonomije. Najrazvijenija je njemačka ekonomija, treća u svijetu iza SAD-a Kine.

U poljoprivredi radi veoma mali broj stanovnika, što je uzrokovano dobrom mehanizacijom i velikim poloprivrednim imanjima. U zapadnom djelu razvijena je poljoprivreda i to ratarstvo, povrtlarstvo, voćarstvo, stočarstvo i peradarstvo, u planinskim predjelima stočarstvo, dok se u primorskim mjestima razvija ribolov. Značajna je i proizvodnja industrijskog bilja šećerne repe, duhana, suncokreta i krmnog bilja.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]