Perzijski jezik

perzijski فارسی (Fârsi)
Države govorenja	Iran, Afganistan, Bahrein, Tadžikistan, i određene regije Uzbekistana
Regije govorenja	Uglavnom Srednji istok i Središnja Azija
Broj govornika	materinski jezik: 61–71 milijuna uključujući strane govornike: 110 milijuna
Rang	19.
Klasifikacija	indoeuropski  indoiranski   iranski    zapadnoiranski     jugozapadnoiranski      perzijski
Službeni status
Služben u	Iran, Tadžikistan i Afganistan
Regulatori	Akademija perzijskog jezika i književnosti, Afganistanska akademija znanosti
Jezični kôd
ISO 639-1	fa
ISO 639-2	per (B) / fas (T) (B)
ISO 639-3	{{{iso3}}}
SIL	razni oblici

Perzijski ili persijski (također farsi; perzijski: فارسی (Fārsi) [fɒːɾˈsiː]), je službeni jezik Irana. Pripada porodici indoeuropskih jezika, i to u satem-jezike.

Povijest skupine iranskih jezika započinje još u sedmom stoljeću prije Krista. Perzijski je najznačajniji u skupini iranskih jezika i jedini za koga je, na osnovu pismenih spomenika, dokazano da je postojao kao stari, jezik srednjeg doba i suvremeni jezik.

Kao indo-europski jezik, perzijski ima određenih sličnosti s ostalim jezicima iz indo-europske porodice, a naročito sa engleskim i francuskim. Sa francuskim ga vezuje način naglašavanja, posebno kod posljednjeg sloga, a sa engleskim nejasno izgovaranje samoglasnika, kao i određeni drugi elementi.

Perzijski jezik je u svom razvoju imao tri glavna razdoblja:

• staroperzijski jezik (jezik Aveste i Darijevih napisa)
• srednjoperzijski jezik (pahlavi) i
• novoperzijski jezik, ili samo perzijski.

Novi perzijski jezik datira od momenta prihvaćanja arapske abecede oko 650. godine n.e., kada je, u vrijeme otpočinjanja islamskog utjecaja, poprimio veliki broj arapskih riječi, prerastajući u jedan izvanredno bogat jezik. Perzijski jezik je pretrpio tako male promjene u toku čitavog zadnjeg tisućljeća, da obrazovani Iranac može čitati rukopise sačinjene stoljećima unazad bez posebnih teškoća.

Neke sličnosti između hrvatskog i perzijskog jezika

Ovo su zemlje u kojima se govori perzijski jezik. Tamnozeleno su obilježena područja u kojima je služben ovaj jezik. Svjetlozeleno su osvjetljena područja u kojima taj jezik govori manjina i nije služben.

Kada se govori o riječima orijentalnog podrijetla prisutnima u hrvatskom jeziku, pritom se najčešće misli na turcizme. U rječniku stranih riječi dr. B. Klaića uz ovaj pojam stoji slijedeće objašnjenje: »Turcizam: riječ ili izraz turskog porijekla«. Međutim, treba dodati da su turcizmi zajednički naziv za sve riječi orijentalnog, dakle turskog, perzijskog i arapskog porijekla, koje su putem turskog jezika počele prodirati u slavenske jezike pa tako i u hrvatski. Sustavno širenje turcizama započelo je dolaskom Osmanskih Turaka na Balkan i trajalo je tijekom više stoljeća. Na taj su se način i mnoge riječi izvorno perzijskog porijekla ukorijenle kao turcizmi u hrvatskom jeziku.

Ovaj se članak neće baviti turcizmima perzijskog porijekla u hrvatskom jeziku iz više razloga. Prije svega, o tucizmima općenito već postoji mnogo ozbiljnih studija, a osim toga, nas zanimaju mogući utjecaji staroperzijskog jezika na hrvatski koji su započeli mnogo ranije, u razdoblju prije dolaska Osmanlija. Ako se prihvati hipoteza da su Hrvati prije dolaska u ove krajeve naseljavali područje današnjeg Irana, onda se sasvim prirodno nameće i pitanje jezika kojim su tada govorili. Seobom na zapad, u krajeve u kojima danas obitavaju, sa sobom su ponijeli i svoj jezik - to najosobnije kulturno obilježje jednog naroda, istovremeno podložno brojnim mijenama. Pa ipak, usprkos brojnim izmjenama i stranim utjecajima koje je hrvatski jezik pretrpio tijekom dugog niza godina, uspio je zadržati i neke riječi i oblike koji komparativnom analizom sa suvremenim perzijskim i staroperzijskim upućuju na moguću srodnost ovih dvaju jezika.

Riječi koje su obrađene u članku samo su neki od primjera na koje smo mogli naići služeći se nama dostupnom literaturom. Naime, treba istaknuti da se ove riječi ne nalaze izdvojene na ovaj način i etimološki obrađene niti u kojem rječniku ili bilo kojoj stručnoj knjizi.

Cilj ovog članka nije dokazivanje ili pobijanje hipoteze o staroiranskom podrijetlu Hrvata. Prije bi se mogao protumačiti kao poticaj, »mali prozor« za daljnja istraživanja svima onima koji su se posvetili sustavnom proučavanju ove teorije, a posebno kao poticaj svima onima kojima je jezik predmet znanstvenog proučavanja, prije svega lingvistima i filolozima.

Ovdje je potrebno napomenuti da svako dublje i sustavnije izučavanje ovog nedovoljno istraženog područja zahtijeva timski rad stručnjaka iz oblasti starohrvatskog i staroperzijskog jezika, pri čemu bi, naravno, i svaka vrsta interdisciplinarne suradnje s povijesničarima, etnolozima i antropolozima bila dobrodošla.

Mnogi stručnjaci smatraju da su neke donje podudarnosti slučajne, a druge rezultat dubinske srodnosti perzijskog i hrvatskog kao dva indoeuropska jezika (ali ne srodnija nego npr. hrvatski i latinski).

Glagoli

-ati, -anti, pehlevijski glagolski korijeni biti, perz. budan – konjugacija:

                književni 			govorni
sam, jesam 	perz. hastam  			hasam 
si, jesi	perz. hasti			hasi	
je		perz. hast ili ast		-e 
smo, jesmo	perz. hastim			hasim 
ste, jeste	perz. hastid			hasid 
su, jesu	perz. hastand			hasand 

• dati, perz. dadan, prezentska osnova: deh < srednjoperz. prezentska osnova dad < staroperz. prezentska osnova data-, imenica: dade
• derati, perz. daridan, prezentska osnova: dar
• čamiti, perz. čamidan, prezentska osnova: čam
• goriti, perz. goridan ili gor gereftan, prezentska osnova: gor, imenica gorre
• htjeti, perz. hāstan – konjugacija:

hoć(u) 		perz. xāh(am)			 
hoć(eš) 	perz. xāh(i)				 
hoć(e)		perz. xāh(ad)		
hoć(emo)	perz. xāh(im) 
hoć(ete) 	perz. xāh(id)  
hoć(e) 		perz. xāh(and) 

• kušati, pokušati, perz. kušidan, prezentska osnova: kuš
• lajati, staroperz. lāidan, prezentska osnova: lāj
• lizati, perz. lisidan, prezentska osnova: lis
• napisati, pisati, perz. neveštan ili nebeštan, prezentska osnova: nevis < pehlevijski perz. ni-pis < staroperz. ni-piš prefiks: ni + korijen: pais
• njušiti, novoperz. njušidan, prezentska osnova: njuš < perz. prezentska osnova: niyōš- < pehlevijski staroperz. prezentska osnova: niγōš < staroperz. prezentska osnova: nigauš
• peći, staroperz. pazidan, prezentska osnova: paz, < pehlevijski perz. glagolski korijen pačati-
• pohati, perz. pohtan (pazidan), prezentska osnova: paz, < pehlevijski perz. glagolski korijen pačati-
• živjeti, perz. zistan, prezentska osnova: zi < srednjoperz. Ziwistan prezentska osnova: ziw < staroperz. Žiwistan, prezentska osnova: živ

Imenice

• adrija, perz. daryā : more < srednjoperz. drayab < staroperz. drayah
• Bog , staroperz. bağ < sanskrit bağ
• ban, avestijski pāna < perz. bān: sufiks koji znači čuvar
• brat, perz. baradar < srednjoperz. brad(ar) < staroperz. bratar
• čuča, perz. đuđe
• jesen, perz. hazān
• kolač, perz. koluče (vrsta kolača)
• kuća, perz. kuče (kujče): malo naselje, staroperz. kuša, kušan
• govedar, perz. gāvdār (gāv: govedo, krava + dār: prezentska osnova od infinitiva daštan «imati, držati»)
• mater, perz. i srednjoperz. mādar < staroperz. matar
• miš, perz. muš
• mozak, perz. magz < srednjoperzijski mazg < staroperzijski mazga-
• nov, perz. nov < srednjoperz. nōg < staroperz. nava-
• obrva, perz. abru (u množini: abrovān)
• pazuh, perz. bazu (nadlaktica)
• pusa, perz. bus, buse
• stan, perz. –stān (sufiks za mjesto): obitavalište, mjesto, npr. Armanestān: zemlja Armena (Armenija), Ozbakestān: zemlja Uzbeka (Uzbekistan)
• uši, perz. guš < srednjoperz. goš < staroperz. Guša
• vjetar, perz. bād < srednjoperz. vāt < staroperz. vāta
• žena, perz. i srednjoperz. zan < staroperz. žan
• zima, perz. zemestān: zem + sufiks za mjesto, lokaciju stān < sanskrit hima: snijeg, hladnoća (himalaya: stan snijega, tamo gdje snijeg obitava)

Brojevi

• dvjesto, perz. dvist, devist
• jedan, perz. (jek)dāne (književni), jedāne ili jedune (govorni) : jedan, komad nečega

hrvatski     perzijski	[[sanskrt]]	avestijski

jedan, 		jek		< eka 		< aeva 
dva, 		do 		< dva 		< dva
tri, 		se 		< tri 		< thri
četiri, 	čahar 		< čatvar 	< čathwar 
pet, 		panđ 		< panča 	< panča
šest, 		šeš 		< šaš 		< xšvaš
sedam, 		haft 		< sapta 	< hapta
osam, 		hašt 		< ašta 		< ašta
devet, 		noh 		< nava 	< nava
deset, 		dah 		< dasa 		< dasa

Prijedlozi

• iz (od), perz. az
• do, perz. tā

Pridjevi

• tanak, perz. tang
• više, perz. biš
• znan, perz. šenās < avestijski žnatar
• baština, perz. bāstān

Sufiksi

• -ar, perz. kar ili gar: sufiks za zanimanje, kao u imenicama govedar, limar, itd. ili u perzijskom gāvdār lahimkār ili lahimgar itd.

Upitne zamijenice

• ča (što), perz. če ili či npr. ča je? perz. (govorni) či-je?
• ko (tko), perz. ki npr. ko (tko) je? perz. (govorni) ki-je?

Upitni prilog

• kuda, perz. kođā (kodja)

Mjesni prilozi

• ondje, perz. ānđā (onđā) ili āndjā (ondjā)
• ovdje, staroperz. avadā: ovdje

Perzijska abeceda

Abeceda perzijskog jezika ima 32 znaka i još 3 posebna znaka koja to zapravno i nisu, nego su različiti pravopisni oblici za slova, i u slučaju lām alefa, ligatura.

Literatura

• Natel Khanlari, P., «Povijest perzijskog jezika I, II i III», Nashr-e Nou, Tehran, Iran, 1986.
• Dustkhah, J. «Avesta», Entesharat-e Morvarid, Tehran, Iran, 1995.

Vanjske veze

Perzijski jezik na Wikimedijinoj ostavi