Vrlina

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Vrlina ili krepost (grč. ἀρετή, lat. virtus, jakost, valjanost) je moralna izvrsnost ličnosti. To je sposobnost valjanog delovanja ili činjenja, slobodan izbor prema 'srednjosti' (mesótes) između ekstrema kao poroka prema principu 'kako bi ga odredio razborit čovek, Aristotelova je definicija (Nikomahova etika II. 6, 1106 b 36). Određujući tako vrlinu Aristotel naglašava da je ona prema svojoj ontološkoj biti doduše srednjost, ali u etičkom pogledu prema najboljem i najpravednijem ona je vrhunac ili krajnost.

Antičke vrline[uredi - уреди | uredi izvor]

Personifikacija vrline (gr. ἀρετή), Efes, Turska.

Prema antičkom shvatanju, ljudska vrlina je pre svega snaga duha, sposobnost valjanog delovanja. Stari Grci Platon) su temeljnim smatrali sledeće četiri vrline:

  • mudrost (sophía, lat. sapientia - lakoća uviđanja šta treba činiti u raznim situacijama života)
  • umerenost (sophrosýne, lat. temperantia - lakoća upravljanja težnjama i njihovo držanje u granicama razuma)
  • hrabrost (andrėia, lat. fortitudo - lakoća svladavanja poteškoća u vršenju dobra i podnošenje kušnji života).pravednost (dikaiosýne, lat. Iustitia - trajno raspoloženje za dati svakome što mu pripada)
  • pravednost (dikaiosýne, lat. Iustitia - trajno raspoloženje za dati svakome što mu pripada)

Aristotel pak razlikuje etičke ili moralne vrline kao što su umerenost, pravednost, prijateljsvo i dr., od dianoetičkih (razumskih): umeće, nauka, razboritost, umnost i mudrost, šta apravo čine stepene spoznaje

Hrišćanske vrline[uredi - уреди | uredi izvor]

Julius Šnor fon Karolsfeld, Ljubav, vera, nada.

Hrišćanstvo je dopunilo vrline uvođenjem teoloških vrednosti. vera (fides), ljubav (caritas), nada (spes). Hrišćanska tradicija obuhvata četiri „prirodne” vrline[1]:

Po hrišćanskom učenju, vrline nisu urođene ljudima, već ih je Bog dao kroz Hrista da bi ih vernici primenjivali[2].

Budističke vrline[uredi - уреди | uredi izvor]

Budisti smatraju da istinska vrlina dolazi iz uvida četiri plemenite istine i delanja u skladu sa njima, što se naziva plemenitim osmostrukim putem. Sleđenje tog puta podrazumeva:

Budistički učitelj Adžan Ča je vrlinu smatrao osnovom harmoničnog sveta u kojem ljudi mogu živeti kao istinska ljudska bića, a ne kao životinje, i govorio je da se o svojoj vrlini treba starati kao što se vrtlar stara o svojim biljkama.[3]

Spisak vrlina[uredi - уреди | uredi izvor]

Ovo su neke od osobina koje se vrednuju kao vrline u mnogim kulturama:

Napomene[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]